Lyrics has been copied to clipboard!
Drama »Bez trećega« Milan begović
Tugomir Cetinski, Xeres de la Maraja ili Stanko Dušić manje su poznati pseudonimi našeg poznatog pjesnika, dramatičara, pripovjedača i kritičara s kraja devetnaestoga te prve polovice dvadesetoga stoljeća - Milana Begovića čija je drama Bez trećega, u režiji Gorana Golovka te u izvedbi glumaca Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, Ante Čede Martinića u ulozi Marka Barića te Brune Bebić-Tudor, u ulozi Gige, upriličena danas, 29. kolovoza 2008. u atriju Poslijediplomskog središta u Dubrovniku.
Psihološka drama s dva lika zamišljena je kao svojevrstan epilog romanu Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca, a predstavlja svojevrsnu varijaciju na temu Odisejeva povratka iz rata te suočavanje s brojnim proscima (ne)vjerne žene, ali s uočljivim raskorakom u završetku.
Marko Barić vraća se kući nakon osam godina izbivanja, ali kod kuće ne zatječe ženu, Gigu Barić, što je bio prvi povod njegovih sumnji. Prazni prostor kuće doživljava kao svojevrsnu manifestaciju Gigina načina života, njezinih navika i ponašanja. Poput detektiva analizira prostor u kojem primjećuje niz eksplicitnih i implicitnih znakova iz kojih iščitava nevjeru. Markova zaokupljenost svijetom predmeta te njegova komunikacija s praznim prostorom navodi ga na niz pogrešnih tumačenje što dovodi do nesporazuma između njega i Gige čime se pojačava dramska tenzija.
Početni i završni dijelovi predstave djeluju kao negativi dvaju likova i jedne situacije. Na početku drame Giga nastoji odagnati Markove sumnje te ga uvjeriti u svoju ljubav i vjernost, no shvativši uzaludnost svojih nastojanja okreće se više samoj sebi, osvješćuje svoj individuum koji je nepravedno napadnut te kao tipična Begovićeva osviještena žena brani svoj identitet, djeluje aktivno, brani se očajnim, ali odlučnim potezom te ubija muža.
Drama tematizira problem ljubomore, nepovjerenja i sumnje, ali prikazuje i dva načina spoznaje čovjeka. Markov način je detektivski, znanstveni, predstavlja obuzetost hladnim činjenicama što u odsutnosti bilo kakve emocionalne instance dovodi do gotovo naturalističkog osvjetljenja tog izrazito realističkog pogleda na situaciju. Gigin način spoznavanja Marka i opravdavanja sebe nadilazi znanstveno te se oslanja na tankoćutno intuitivno stajalište.
Agonija završava ubojstvom koje nam nosi alarmantnu poruku o opasnosti od izvanjskog, površnog i jednostranog izvođenja zaključaka o karakteru osobe na temelju njezina izgleda i životnog okoliša koji mogu biti varljivi te za konačan zaključak zahtijevaju pomniju analizu i kombinaciju nadmaterijalne komponente.