+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Antigona 4

SOFOKLO: ANTIGONA Bilješke o piscu: Sofoklo (497.-406. pr. Kr. U Ateni), dobro obrazovan, materijalno osiguran, nije napuštao domovinu i stekao je ogromnu popularnost još za života. Nakon smrti je proglašen herojem. Bio je inovator teatarske umjetnosti – uveo je trećeg glumca, te je počeo sastavljati trilogije od kojih svaka čini zasebnu cjelinu. Od 123 dramskih djela koja je napisao, u cijelosti je sačuvano samo nekoliko: "Antigona", "Ajant", "Kralj Edip", "Trahinjanke", "Filoktet", "Edip na Kolonu"... Mjesto radnje: grad Teba Vrijeme radnje: oko 5. st. pr. Kr. Tema: Antigonina sudbina O djelu: Antigona je tragedija pisana u stihovima. Radnja ove tragedije se zasniva na mitu. Antigona ima mnoga obilježja tragedije: - Tragični junak (Antigona) - Tragična krivnja (rezultat sukoba Antigone i Kreonta) - Tragični svršetak (Antigona umire zbog svoje savijesti) - Uzvišeni stil (pjesma na kraju svakog čina) Sadržaj: Prvi čin U njemu se odvija razgovor između dviju sestara, Antigone i Ismene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da će bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. Znajući za kaznu onoga koji prekrši zakon, Ismena upozorava Antigonu da taji svoj plan. "Al' sudi, kako hoćeš, ja ću ovoga sahranit!" Drugi čin Opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat - dolazi straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu. Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika: "Za njega gradu evo ja proglasih sad, da grob mu nitko ne spremi nit ožali, bez groba nek mu tijelo pusti pticama i psima da ga žderu – grdno pogledat!" Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao: "Pa kažem. Baš mrtvaca netko sahrani I ode suhim prahom tijelo posuo mu I sveti obred kako treba obavi." Treći čin Stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Ismenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara. Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne poričem." Četvrti čin Hemon govori ocu kako je u krivu što se tiče Antigonine kazne. Kreont govori kako neće promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smrću i govori kako cijeli grad žali Antigonu. Kreont odlučuje poštedjeti Ismenu. Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu: "...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to, tu djevu kako žali grad, što s najgorom sad smrću gine zbog čina predivnog, a od svih žena najmanje to zavrijedi..." Peti čin Antigonu vode do groba u koji će biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj sestri i svojoj mrtvoj obitelji o veličini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju sudbinu. Kreont naređuje slugama da odvedu Antigonu: "Pa nećete l' je brže voditi? Grobu je Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je Bez ikoga vi pustite, nek ili mre Il' živa pod onakvim krovom počiva! Ta mi smo čisti što je do te djevojke; A s nama tu na svijetu neće boravit." Šesti čin Tiresija govori Kreontu zastrašujuće proročanstvo - da će se dogoditi nešto strašno ako ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti. Tiresija o proročanstvu: "A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije – bič zatomi Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja, I pazi da li i to srebrom potkupljen Sad govorim. Ta neće tamo dugo bit, A ljudi, žena jaukom će jeknut dvor." Sedmi čin Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona. Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaća da je pogriješio i ostaje sam u boli okajavati svoje greške. Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo: "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se obijesila i omčom rupca platnena njega stegnu..." "Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe, Naperiv, mač zatjera posred rebra..." Euridikina smrt: "Mrtva je žena, mati ovog umrlog, Od udarca njoj jadnoj netom zadanog." Analiza likova: Antigona Hrabra, uporna, puna osjećaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg nauma, čak ni pod prijetnjom smrću. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da se pokojnik pospe prahom da dobije mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša. Kreont Ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju riječ - to znači da je čovjek od riječi - ne poštuje tuđe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo čovjek, i to pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene. Hemon Neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Većinu života se pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod.
5 Lektire za školu: Antigona 4 SOFOKLO: ANTIGONA Bilješke o piscu: Sofoklo (497.-406. pr. Kr. U Ateni), dobro obrazovan, materijalno osiguran, nije napuštao domovinu i ste...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi