Lyrics has been copied to clipboard!
Pisac : Gabriel Garcia Marquez Bilješka o piscu : Gabriel Garcia Marquez [Gabrijel Garsija Markes] je rođen u Arakataki 1928. godine. Studirao je u Barankifi i na fakultetima u Bogoti i Kartageni. Nije diplomirao ni na jednom od njih, ali je 1971. godine dobio počasni doktorat za književnost na Kolumbija univerzitetu. 1947. Markes objavljuje svoje prve priče, a zatim slijede Pukovniku nema ko da piše, Sahrana velike mame, Sto godina samoće, Jesen patrijarha i Hronika jedne nenagoviještene smrti. Posljednjih godina živi u Meksiku i piše svoje memoare. Roman Sto godina samoće je dostigao ogromnu popularnost u cijelom svijetu i učinio od Markesa najpoznatijeg pisca u zemljama španskog jezičkog područja. Njegova djela se prevode na sve svjetske jezike i predmet su mnogih studija. Godine 1982. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Kratki sadržaj / Fabula lektire: Roman opisuje jedno pleme koje je bilo naseljeno u Macondu. Macondo je bio selo sa dvadesetak kuća. Osnivač sela je Jose Arcadio Buendia, sa svojom suprugom Ursulom. Ponekad su tu dolazili Cigani sa svojim šatorima. Jedan od njih je bio i Melquiades. Uskoro Jose Arcadio Buendia i Ursula dobiše sina kojeg nazvaše Jose Arcadio. Arcadio je provodio vrijeme sa Cigankama i jednom prilikom Ursula otkri da je mladi Arcadio nestao. U pleme dođe Rebeca, mlada djevojka koja je za sobom vukla vreću kostiju, kosti svoga oca i majke. Rebeca je bolovala od nesanice i uskoro cijelo selo oboli od nesanice. Nesanica je povukla za sobom i zaboravnost, pa su ljudi počeli da zaboravljaju imena jedni drugima ali i nazive stvari i predmeta. Nedugo zatim dođe Melquiades, sa svojim lijekom protiv nesanice. U pleme ubrzo dođe don Apolinar Moscote a pleme Buendija se proširi i Ursula već dobi prve unuke. Na političkoj strani u državi, stezale su se tenzije između liberala i konzervativaca i rat se već nazirao. U selo Macondo dođe i Pietro Crespi, koji Urusuli prodaje klavir. Rebeca je tužna, kad se Crespi vraća u Italiju. Počinje rat. Aureliano Buendija, novi član ove porodice je već odrastao, srednjovječan muškarac i spreman je za rat. Vodi mnogo građanskih ratova ali ni on nije siguran da li je na strani liberala ili konzervativaca, zaštitnika crkve. Za 20 godina ratovanja Aureliano umalo bi streljan te dobija čak 17 sinova. Rat završava nakon 20 godina. Ursula je već starica od stotinjak godina. Slabog je vida. Ona pamti stvari po mirisu, po nekom uhodanom sistemu. Tačno zna kad će ko proći kroz kuću i kojim dijelom sobe. Nedugo zatim umire Jose Arcadio Buendija pa i Ursula i od čitavog plemena ostadoše još mladi Aureliano i Amaranta Ursula. Aureliano postade Amaranta Ursulin ljubavnik i uskoro dobiše sina, sa svinjskim repom. Amaratna Ursula umire nakon porođaja. Jedne noći, Aureliano se budi, iznenada. Vidio je kako mu dijete nose crvi, dok ga rastaču. On ustade i uđe u jednu prostoriju. Tu nađe knjigu koju je pisao Melquiades. Zapravo je to čitava historija ali i budućnost Maconda. Aureliano čita knjigu, i stihovi opisuju svu prošlost. Dolazi na zadnje stihove i tu piše da će cijeli Macondo odnijeti vrtlog. Ne stižući pročitati zadnje stihove do kraja, Macondo se pretvara u vrtlog, i bijaše predviđeno da Aureliano nikad ne izađe iz kuće. Sa jakim vjetrom nestaje i ovaj grad utvara, jer pleme osuđeno na sto godina samoće nije imalo šanse za preživljavanje po drugi put. Tema: Život i smrt [nestanak] jednog plemena Ideja: Pleme osuđeno na smrt nema šanse za život po drugi put Likovi: Ursula, Jose Arcadio Buendija, Aureliano, Amaranta Ursula, Rebeca, Gerineldo Markez, Aureliano Segundo Zašto su stanovnici Maconda gradili svoje kuće jedno vrijeme od stakla? Sam grad Macondo, u početku bijaše selo je na neki način izvan svijeta. Macondo kao da postoji i ne postoji u isto vrijeme. Zato ga pisac naziva gradom utvara i ogledala. Macondo ustvari predstavlja cijeli svijet na jednom tako malom području. Zašto smrt na kraju obuhvata Macondo? Osnovni razlog smrti Maconda je rođenje djeteta sa svinjskim repom. Ursula je za svog života uvijek govorila da ne smije da se rodi dijete sa prasećim repom što se na kraju i desilo. Tako od jednog grada nastaje cijela historija, Macondo predstavlja cijelu historiju jednog naroda. Sve to je predvidio Melquiades koji je u svojoj knjizi napisao da prvi od plemena je privezan za stablo (Jose Arcadio Buendia umire pod drvetom kad je mokrio i bio je privezan jer je poludio) a zadnjeg jedu mravi. Kako je određeno vrijeme? Vrijeme u djelu se ne može odrediti. Pisac prvo počinje da piše u prošlosti, vraća se u sadašnjost, ponovo u prošlost pa u budućnost. Tako je cijeli Macondo mističan, ne postojeći... Šta je to magijsko, mistično u djelu? Magijsko je to što u djelu imamo leteće ćilime koje su donosili Cigani. Međutim, kod likova to ne izaziva neko posebno čuđenje, ponašaju se kao da je to tek normalna, ali interesantna stvar. Takođe, zastarjelost Buendija prilikom korištenja dagerotipa je interesantna, jer se Jose Arcadio boji da će se on \\\"istrošiti\\\" ukoliko bude napravljen dagerotip njegova lika. Mistično je to što cijeli grad je zapravo jedna utvara, kao da nikad nije ni postojao. Mišljenje o djelu: Mora se priznati da je djelo prožeto interesantnim i neočekivanim likovima i događajima, ali mi se ne sviđa često ponavljanje istih imena u nekoliko generacija plemena Buendija. U romanu imamo složene epske kompozicije, bujnog su preplitanja ali je teško govoriti o likovima i radnji, jer obitelj Buendija poznaje mnoga ponavljanja istih imena. Ipak, nije bezrazložno ova knjiga dodana na školske police u obliku lektira i sa razlogom ovaj roman se smatra jednom od najutjecajnijih svjetskih djela 21. stoljeća.